DIjeta.

Dijeta... Hm kako da ne. Barem u mom slucaju. Pokusavala sam milion puta.Milion i jedan put se zavrsi neuspehom. Zasto? Zasto nisam karakter?! Zasto ne mogu da kazem sebi:"Zeno bozija to nije dobro za tebe!". Kica,Mica i ja smo sprovele eksperiment. Trajao je 3 nedelje. Prve nedelje smo Kica i ja bile usplahirane(ako ova rec jos uvek postoji),uzbudjene i pozitivne. Kica me je bodrila,terala da spremam voce,salate. Te prve nedelje Mica se ljutila i nije pricala sa nama. Ali nas dve smo bile tim. Izbegavale smo slatkise na poslu,cokolade,sladolede,hleb,sokove,grickalice i pecivo. Na kraju prve nedelje smo vec videle smanjenu nadutost,lepsu kozu i tada se javila Mica:"Devojke super vam ide bez mene pa sto se ne bi pocastile?!". Iako je Kica vristala u meni da ne radim to,mali cokoladni crvic je proradio i taj dan smo se ubile od slatkog. Naredna,druga nedelja je delovala da ce biti bolja,ali katastrofe su se nizale. Keksic ovde,malo pecivo pre posla,ajde to je jedan dan samo. Tesila me je Kica. Pregurasmo i drugu nedelju. Jedva. Dok je Kica bila obuzeta pravdanjima,sagledavanjem gresaka i trazenja nacina da se izborimo sa prethodnom nedeljom,Mica se priblizila i rekla:"ZAR CES DA BUDES KAO SVE GLUPACE KOJE HODAJU OVIM SVETOM I DA DOZVOLIS DA TI DRUSTVO,NORME,PRAVILA UREDJUJU ZIVOT?! Zar ces da dozvolis da ti se nametne nesto zato sto tako mora da bude?!". Treca nedelja je bila katastrofalna. Kad god se nesto slatko stvarilo ispred mene usisavala sam to brzinom svetlosti,jer ne daj ti boze da to propadne. Greota. Obukla sam pantalone. I dalje su visile na meni ali ne toliko da drugi primete vec samo ja. Znaci da sam dobro da se nista nije promenilo. Na dobrom sam putu. Subota je. Radim ceo dan. Dolazim kuci,mama je kupila pljeskavicu. Jedem je,to je meso bice sve okej. Sestra je tuzna,vodim je na sladole. Jedem i to. Vocni je za boga miloga! On dolazi,gladan je. Kupuje picu. Jedem je. I shvatam. Okej. Ovaj put sam stvarno zasrala.
Imam dva izbora,prvi je da budem seksi boginja,da se odreknem svake ukusne hrane na ovome svetu,da udjem u najmanji broj haljine koja postoji,da se osusim i izgubim sve obline koje imam. I ove obraze. Obraze koje ON obozava. Aa ja obozavam to sto ih on obozava. Sto se nasloni i zaspi zalepljen za mene. Ali i da budem zdrava. Drugi izbor je da budem DEBELA ALI SRECNA. Medjutim zdrava necu biti ako nastavim da unosim smece u sebe. Razmisljam. Sta da uradim? Kako da nadjem neku zlatnu sredinu? Dok sedim i pisem ovo stomak me uzasno boli. Celu noc sam se prevrtala nista nisam spavala. Sto to radim sebi? Kica i Mica sede same u tami u zabacenom uglu mog mozga. Nemaju odgovor. Cutimo. Razmisljamo. Onda Mica ustaje.Pomaze i Kici da se i ona podigne. Sklapaju primirje. I dogovor. Sest dana je Kica glavna. Pije se voda ili limunada,jede se samo zdravo i nema posrtanja. Sedmi dan je Micin dan. Dan da pojedemo neku cokoladu ili gumene bombone a mozda i neki sladoled,picu ili testeninu. Ovo sve Mica pise nismo Kica i ja. Osmehujem se. Bicemo jake. Bicu jaka. Treba da budem zdrava. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Tamo ću te čekati

Sumnja kao podstanar

Poruka u boci