Постови

Želje.

Слика
Mislim da kao mala nikad nisam imala neku želju. Kad su se moji razveli sve želje su jednostavno nestale. Nikada nisam poznavala osećaj da nešto jedva čekaš i jedva želiš. Sve do sad. Do pre par godina. Mada iz ovog ugla mislim da je opasna to stvar. Obuzme vam celo srce i telo. Misli su 24h ka tome okrenute. A kad ne mislite na to onda to sanjate. Čekate. I čekate. Kada duvate svećice mislite na tu želju iz godine u godinu. Kada uhvatite trepavicu na njegovom obrazu. Kada vidite zvezdu padalica. Ili kada naiđete na osušeni maslačka pa dunete i pomislite na ono što vam kuca u srcu. Na ostvarenje svoje najveće želje čekam već skoro, pa dve i evo ulazimo u treću godinu. Želja koju želim je dom,osećaj sigurnosti i početak zajedničko života sa nekim koga volim beskrajno i bez rezerve 8 godina. Juče sam čula jednu rečenicu,ne znam da li ću je baš najbolje preneti:"Kad nešto svim srcem želite, vi celim svojim bićem vibrirarte da to nemate!", iste sekunde sam krenula da plačem. N

Princeza vs Vestica

Слика
Moram odma da priznam. Nemam sta da kazem u korist princeza. Ako ste princeza onda ovaj tekst nije za vas i verovatno vam se nece svideti jer cete se u 99,9% stvari pronaci. Dakle,onda vam je jasno da sam ja vestica. Prvi razlog po meni jedan od najnajnaj najboljih je taj sto mi vestice smemo da nosimo crnu boju. Kad me pitaju,obicno sestra:"Zasto si se zaboga Jovana toliko zacrnila? Postoji jos milion boja!" Obicno joj kazem da sam danas u skladu sa svojom dusom. Crna,crna kao ugalj. Ipak je nama vesticama crna omiljena i pre svega neophodna boja. Kada bi se princeza zacrnila mislim da je niko ne bi smatrao normalnom. Frik. Drugi razlog je taj sto vestice obicno imaju moc ili magiju. Ne znam kad je koja princeza bila magicna i mogla da uradi bilo sta osim da zapadne u dubok san i da zavisi od nekog muskarca ili da je zarobi neki zlikovac pa opet taj isti muskarac da je izvlaci iz govana. Izvinjavam se. Magija koju stvaraju vestice je nekad sasvim normalna stvar. Hrabro

DIjeta.

Слика
Dijeta... Hm kako da ne. Barem u mom slucaju. Pokusavala sam milion puta.Milion i jedan put se zavrsi neuspehom. Zasto? Zasto nisam karakter?! Zasto ne mogu da kazem sebi:"Zeno bozija to nije dobro za tebe!". Kica,Mica i ja smo sprovele eksperiment. Trajao je 3 nedelje. Prve nedelje smo Kica i ja bile usplahirane(ako ova rec jos uvek postoji),uzbudjene i pozitivne. Kica me je bodrila,terala da spremam voce,salate. Te prve nedelje Mica se ljutila i nije pricala sa nama. Ali nas dve smo bile tim. Izbegavale smo slatkise na poslu,cokolade,sladolede,hleb,sokove,grickalice i pecivo. Na kraju prve nedelje smo vec videle smanjenu nadutost,lepsu kozu i tada se javila Mica:"Devojke super vam ide bez mene pa sto se ne bi pocastile?!". Iako je Kica vristala u meni da ne radim to,mali cokoladni crvic je proradio i taj dan smo se ubile od slatkog. Naredna,druga nedelja je delovala da ce biti bolja,ali katastrofe su se nizale. Keksic ovde,malo pecivo pre posla,ajde to je jedan

PMS i tacka.

Слика
Krenuh da pisem o perfekcionizmu ali shvatih da ce ta tema morati da saceka da je malo razradim i istrazim. Ono o cemu cu danas pisati i verovatno jos sigurno koji milioniti put je divna tema koju muskarci nazalost ne razumeju,a to je njegovo kraljevsko visocanstvo PMS. Po muskarcima PMS traje 30 ili 31 dan. U najboljem slucaju 28. Supci. PMS je po meni jedan jako tezak period za jednu zensku osobu. Zena tada ne moze da izadje na kraj sama sa sobom a kamoli sa nekim drugim(ovde aludiram na muski rod koji bas tada nema razumevanja ama bas ni za sta). Mislim da se muskarcima tada pali neki radar pa postaju duplo iritantniji,duplo gluplji,duplo dosadniji i duplo nepodnosljiviji. Par mojih drugarica mi kaze da ne oseca posledice PMS-a. Iskreno mislim da je to jedno veliko proseravanje kad moram da budem prosta,a cvetic poput mene ne sme biti prost. Ja kada sam u PMS-u,sto je trenutno,upravo sada,jedem kao nenormalna. KADA SI U PMS-u JEDES MUSAKU,PA POJEDES CELU COKOLADU. OTVORIS CIPS

Rolerkoster

Слика
PMS je prosao a ja se i dalje osecam kao da sam na nekom groznom rolerkosteru emocija gde samo cekam trenutak da vrisnem iz sveg glasa od straha,adrenalina ili neznanja sta ce se sledece desiti na toj voznji. Ustala sam jutros pitajuci sebe neka pitanja koja planiram da pitam i vas. 1. Da li ste tamo gde biste zeleli da budete? Ovde se ne racuna ako mi kazete nisam na Karibima,Maldivima,Ibici ili Kubi. Jer zaista ko ne bi voleo da bude tamo. Mislim da kad bih bila tamo ne bih imala ni jedan jedini problem na ovom svetu. Al od problema se ne moze bezati. Znam iz iskustva. Ne mozes da odes od svega jer sve sto je u tebi i tvojoj glavi ti nosis sa sobom a od toga je nemoguce pobeci. ZNAM PROBALA SAM. Zavrsilo se neslavno verujte mi. Pre par godina da li biste mislili da cete biti tu gde jeste sad? 2.Sta mislite o promenama? Iskreno mislim da su promene SUPER SUPER stvar ali da se do njih tesko dolazi. Svi su sami sebi najbolji,pa boze moj sto bi se neko uopste menjao. Svaki dan na

Koga je pa briga?

Слика
Smisljam kako da krenem ovaj blog i zaista imam puno da kazem na temu:"Koga je pa briga?". Ono oko cega sam se ajde da kazemo iznervirala jer mene mogu da iznerviraju samo meni bitne osobe,je to sto pojedinim osobama zaista smeta koliko knjiga imam?! HELOU!!! Ajde da zakocimo! Koga je pa briga? Zasto je nekome bitno koliko ja knjiga ima? Da li nekog moje knjige ugrozavaju? Osim mene i vlastite porodice koja kad udje u moju sobu ne zna gde da stane a da ne zapne i ne slomi glavu ili u najboljem slucaju nogu. Ne razumem. Dal nekome smetam sa mojim knjigama? Komentari tipa:"Sta ce ti toliko knjiga?" ili "Ostaces ziva zatrpana s tim knjigama!" ili po meni najgluplji "Jel ti to imas toliko knjiga samo da se pokazes?". Zaista ne razumem zasto je nekoga briga za to.  Osim toga ako niste znali citanje oplemenjuje dusu,ubrzava mozak,sprecava nastanak Alchajmera,snizava pritisak a pre svega to je ZABAVA! Toliko knjiga. Toliko novih nepozatih svetova.  

Sumnja kao podstanar

Слика
Na putu ka kuci krenula sam da pisem blog. A onda sam sve obrisala. Razmisljam kako je to o cemu sam zelela da pisem previse intimno. Medjutim posle pocinjem da shvatam da negde mozda postoji neko kome se to isto desilo i ko mozda nema u sebi dovoljno snage da pomogne sebi da nadje ono dobro i krene dalje. Mozda se nekome moj post nece svideti. Mozda niko nece ni procitati ali meni i mojoj dusi je lakse kad svoja osecanja prenesm na "papir". Ne znam da li ste nekada imali situaciju da Vam se srce ispuni sumnjom? Da se sumnja useli u Vas i da se kao otrov siri u Vasem srcu i telu? Sumnja dodje sa koferima pokuca na vrata i useli se u vas kao nepodnosljivi stanar kojeg je tesko iseliti. Sa svojim deckom sam vec 7 godina i kao svaki par smo zaista imali mnogo problema,raskidali dva puta. Svadjali se oko svega i svacega ali na kraju se zaista uvek borili jedno za drugo i uvek jedno drugom verovali. Smatram da je on ljubav mog zivota. Da cu ceo zivot ostati sa njim. Imamo veli