Rolerkoster

PMS je prosao a ja se i dalje osecam kao da sam na nekom groznom rolerkosteru emocija gde samo cekam trenutak da vrisnem iz sveg glasa od straha,adrenalina ili neznanja sta ce se sledece desiti na toj voznji.
Ustala sam jutros pitajuci sebe neka pitanja koja planiram da pitam i vas.
1. Da li ste tamo gde biste zeleli da budete?
Ovde se ne racuna ako mi kazete nisam na Karibima,Maldivima,Ibici ili Kubi. Jer zaista ko ne bi voleo da bude tamo. Mislim da kad bih bila tamo ne bih imala ni jedan jedini problem na ovom svetu. Al od problema se ne moze bezati. Znam iz iskustva. Ne mozes da odes od svega jer sve sto je u tebi i tvojoj glavi ti nosis sa sobom a od toga je nemoguce pobeci. ZNAM PROBALA SAM. Zavrsilo se neslavno verujte mi. Pre par godina da li biste mislili da cete biti tu gde jeste sad?
2.Sta mislite o promenama?
Iskreno mislim da su promene SUPER SUPER stvar ali da se do njih tesko dolazi. Svi su sami sebi najbolji,pa boze moj sto bi se neko uopste menjao. Svaki dan na posao idem istim putem vec neko vreme. Svaki dan isti prevoz,isti put,iste radnje,ljudi. I jedan dan odlucim da promenim trasu kojom redovno idem zbog sunca da se secer poput mene jel te ne istopi. Cudan osecaj. A iskreno promenila sam samo stranu ulice koja je bila u hladovini. Zakljucak. Treba nesto da se desi. Da bi doslo do promene. Glup primer ali tu sam shvatila poentu.
3.Da li ste zadovoljni?
Nekad sam nezadovoljna. Valjda je to nama zenama u krvi. Nikad dosta. I uvek hocu vise. Nisam zadovoljna kako stojim ni na ljubavnom ni na drustevnom ni na poslovnom planu. Zelim uvek vise i bolje. ZA SEBE. Da li me je tesko ispratiti razumeti moj spektar emocija i raspolozenja? Da,sigurna sam u to. Mozda je nekim zenama dovoljno da budu srecne sa malom platom,da dobijaju mrvice paznje ili samo da kafenisu. Meni nije. ZELIM SVE I TO ODMA(ako moze :D ). Znate jako je tesko kada se skromna osoba i osoba koja je puna ambicija nalaze u jednoj osobi. Jednu zovem Kica a drugu zovem Mica. I posle kako iko da misli da sam normalna? Kica i Mica se nikad ne slazu. Kica kaze da treba da stedimo pare da bi mogle da sebi prisutimo neke bolje i vece stvari. Kica je jako dobra i mila. Fina jedna persona. Kulturna i uvek ljubazna. Sve razume i sve opravdava. Mica je haos.Hoce sve i odma. Ne voli izgovore jer njih smisljaju samo glupi ljudi. Mica kaze da bi trebalo da kupimo odma i sve samo sebi. Jer toliko radimo. Toliko zasluzujemo. Kica i Mica zadnjih par godina vode rat. U vecini slucajeva Kica pobedi. Ali zahvaljujci Mici dobile smo novih 8 knjiga. I Kica je sad zadovoljna. Kaze da je to najbolja odluka koju smo nas dve,bez nje donele. Kica je uvek zadovoljna,nikad joj nista ne fali i sve je spremna da podeli. Kica sam ustvari ja. Mica je savest koja me stalno podseca da zasluzujem vise i bolje i da toga ne treba da me bude sramota.
To je to. Zapitajte sebe ova tri pitanja. Budite iskreni prema sebi. Zacudicete se kako ste mozda i srecni ili nesrecni kad cujete sami od sebe ove odgovore. Mica vam porucuje da uvek moze vise i bolje. A Kica kaze budite srecni sitnicama.
Ubicu se od njih dve majke mi.

Коментари

  1. Žao mi je što komentar nije ostao, bio je ispisan u jednom dahu bez puno razmišljanja tako da tu emociju ne mogu sada ponoviti ali mogu ostaviti komentar da kod mene postoji identična situacija koja me je i navela da napišem nešto zato što sam iz teksta osetila iskrenost a to retko nalazimo u ovim sumanutim vremenima. Do sledećeg čitanja :*)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Tamo ću te čekati

Sumnja kao podstanar

Poruka u boci